Kronom – Suffocate EP
Written on 19 March 2019 by Andrijan Apostoloski
Tama je svuda okolo. Vi i vaša sloboda volje vam omogućavaju da napravite izbor. Hoćete li se toga uplašiti ili prihvatiti kao dio svog vlastitog?
Ignoriranje ili strah od mraka uvijek završi isto, on će vas nadvladati i dominirati bez pitanja. Prihvatite ga takvog kakav jeste, naučite ga kontrolirati i znat ćete kada i gdje ga mudro koristiti. Ako se povežete s njom, možete čak i plesati s tamom i ona će vam pokazati mnogo pravih puteva, ali ako ga vidite kao neprijatelja, onda ga ništa ne može spriječiti da vas uništi. Tada možete biti sigurni da je to vaš neprijatelj, i ništa manje ili više. Ali mrak je opasan i djeluje na zlonamjerne načine, tako da je petljanje ili igranje s njim sve samo ne mudro. Zaslužuje krajnje poštovanje za ono što jeste, ali nikada ne bi trebalo da pokazujete znake straha pred njim. Može biti odličan i moćan alat ako se pravilno koristi; ne za negativnost , već za nešto sa mnogo većim značenjem, kao što je proširenje svijesti i postizanje većeg razumijevanja iza kulisa svemira u kojem živimo, korištenje te energije da očisti sve što je pritisnuto u vama, preusmjeravajući je da pomogne i izliječi ti. Na kraju krajeva, jednostavno je… bez mraka, nema svjetla. Pa zašto se boriti protiv toga?
Veza tame sa muzikom oduvek mi je bila fascinantna, ali retkost je osetiti da ona dopire do pravih crnih senki i odlazi negde blizu pravih dubina u kojima je istina skrivena. Ali gde su uopšte prave dubine? šta su oni?
Možda problem s ovom enigmom i rješenje za nju leži u složenosti samog ekspresionizma, posebno u slučaju kada korištenje umjetničkog medija poput muzike daje mogućnost da podijelite pogled na nečiji univerzum i njihov vlastiti prozor. tama, ili u stvari, bilo koja vrsta energije. Nekoliko misli unatrag, ono što sam zaista želio reći drugim riječima je da nije sve tamno dobro , iako je suštinski element svake duše i bukvalno svega oko nas.
Na primjer, kada sam počeo da se bavim mračnom muzikom, imao sam tu odbojnost prema cijelom stilu i žanru. U početku to nije imalo mnogo smisla, sve dok se nisam potpuno izgubio sam sa sobom i trebalo mi je nešto da slušam i izlečim svoju dušu. Mnogi albumi i izvođači su bili zaboravljeni jer uopšte nisam rezonirao sa energijom. Stalker Lustmorda i Roberta Richa je prvo djelo mračne muzike u koje sam se sjećao u koji sam se odmah zaljubio. U mislima me je odveo u zonu (Stalkera Tarkovskog iz kojeg je album inspirisan) i pomogao mi da shvatim šta znači prava moć samoće i biti sa sobom. To me je stavilo u način razmišljanja koji mi je omogućio da sažvaćem sve stvari koje se dešavaju u mom životu i da promijenim svoju percepciju za njih u cjelini. Samo nastavi, još jedna lekcija je dodata životu, znaš ?
Ali naravno, muzika ili ambijent neće automatski riješiti vaše probleme. Morate dozvoliti da snaga prođe kroz nju i jednostavno se potpuno uronite u sebe bez trunke oklijevanja. To će vam samo pomoći da promijenite svoju percepciju stvari u čišći i trezveniji način razmišljanja. Nakon što se prepustite tome, a to je za svaku pravu mračnu muziku uključujući i ovaj EP, neke stvari koje su vam smetale jednostavno neće imati istu težinu nakon toga, ako ste stvarno slušali.
Ovo je odlomak iz intervjua za DJMAG sa Christophom De Babalonom, njemačkim producentom i DJ-em poznatim po albumu iz 1997. “If You’re Into It, I’m Out Of It”, kultnom albumu koji spaja mračni ambijent s bubnjevima. i bas i još teže breakcore ritmove.
Naoružan suvim smislom za humor i slegnutim stoicizmom, De Babalon u suštini ne podleže upornoj tami, već je, kako kaže, „privezao na uzicu. Ne dozvoljavam da me preuzme.” „Moram to učiniti zbog svog zdravog razuma“, kaže on. “To je samo način da se ja kao osoba nosim sa svim negativnim utjecajima i pretvorim ih u nešto što je kreativno. Možda zvuči vrlo idealistički, ne znam, ali moglo bi biti tako nešto.”
‘Suffocate’ je možda i najvažnije elektronsko izdanje u posljednje vrijeme, prije svega za makedonsku scenu koja nije navikla na ovakve zvukove i sveukupnu masivnost, te međunarodnu tehno scenu za koju sam prilično siguran da će doći u dodir sa ovim već nekako kultno izdanje Kronoma.
EP je opisan kao predstavljanje “klaustrofobičnog mjesta ispunjenog smognim pejzažima i napuštenom arhitekturom”, i potpuno se slažem s tom vibrom. Ali ono što želim više da naglasim u vezi s tim je da je ‘Suffocate’ možda najvažnije elektronsko izdanje u posljednje vrijeme. Prvo za makedonsku scenu koja nije navikla na ovakve zvukove i sveukupnu masivnost, te internacionalnu tehno scenu za koju sam prilično siguran da će doći u dodir sa ovim već nekako kultnim Kronomovim izdanjem.
Može se gledati kao kratki film u režiji Kronoma i od samog početka do samog kraja direktan je i postojan svojom porukom i ambijentom. To je vrlo zrelo izdanje koje je tehnički onoliko profesionalno koliko može, zvuči prirodno otvoreno i vrlo prostrano bez pokušaja, a transformacije i pomaci koje nam daje dok se vozimo napravljeni su s nevjerojatnim strpljenjem i pravim osjećajem razumijevanja ‘hipnotički’ element u elektronskoj muzici.
Za mene je ‘Suffocate’ jedan od boljih pokušaja da podijelim mračnu i okrutnu viziju nečega kroz tehnologiju, kroz tehno. A moć tehna za mene leži u njegovoj mogućnosti da me odvede u drugi svijet. BPM nije važan. Haj-šeširi zaista nisu bitni. Ništa, osim povezanosti umjetnika sa njegovim radom, i ako je svom radu iskreno i bezuvjetno dao punu energiju i ljubav za izražavanje. I to je nešto o čemu ne mogu baš da pišem, ali ovde to osećam beskrajno.
Iskrenost začinjena tamnom materijom (koja je svuda prisutna u ovom izdanju) čini ‘Suffocate’ vrlo ozbiljnim EP-om koji je ostavljen da postoji, a koji će tek ostaviti veliki trag na deep techno i drum and bass sceni kako vrijeme prolazi i ljudi počinju otkrivati ovaj (relativno) skriveni džem.
Ovdje snaga Kronoma ne leži u njegovim božanstvenim i masivnim atmosferskim mračnim zvucima i strpljenju s njegovim aranžmanima, već u onom koji dominira tamom i koristi je vrlo mudro da izrazi svoje vizije za stvaranje vlastitog svijeta u ovom ludom EP-u.
Nemojte me pogrešno shvatiti, stvarno mogu pohvaliti ovaj EP do sutra o tehničkoj spremnosti, miksu i masteru i ostalim smicalicama. To se može postići vremenom i vježbom, ali da biste zavladali tamom i iskoristili je za izražavanje sebe, potrebno je mnogo više vremena i iskustva. Ili drugim riječima, niko to ne može učiniti tako dobro kao on u ovom izdanju.
K opisuje svoj debitantski EP kao putovanje u ‘Brutalistan’ City. Cijelo izdanje je napravljeno od zvukova snimljenih terenskim diktafonom, s dodatnim petljama za traku i gitarskim pedalama. Samo ovo pokazuje zašto se ne bih trebao truditi da govorim o tehničkim detaljima ovog EP-a, jer ovo nikada ne bih pretpostavio a da ne znam, jer ne zvuči tako. Zvuči kao detaljno putovanje u Brutalistan.
Kronomova produkcija je više na tehno strani, pomiješana sa mračnim ambijentom na vrhu i razbijenim ritmovima koji se pojavljuju kroz EP. Ali kao što sam već rekao, ništa nije važnije od toga da umjetnik bude iskren prema svojoj tami i sebi, a u ovom izdanju je od samog početka EP-a vidljivo da producent hrabro i samouvjereno uspijeva u svojoj viziji.
Od trenutka kada otkucaj počne, ne klimanje glavom biće veoma teško.
Odmah počinje impresivnom i hipnotičkom numerom koja se zove Odmah počinje imerzivnom i hipnotičkom numerom pod nazivom ‘Ringer’ koja me je izgubila u cijeloj ovoj viziji kako sam sama i hodam kroz gotovo mrtvi grad. Da, bio sam ozbiljan kada sam rekao da je ovaj EP kratak film za sebe. Ritam je sve oko mene što se kreće, tako blizu, ali ipak daleko od mog srži. Grad je skoro napušten, ali još uvijek postoji neki život, a ipak, većinu vremena sam sam i osjećam da su zvuci ‘Ringera’ jedini put koji trebam slijediti. Od trenutka kada otkucaj počne, ne klimanje glavom biće veoma teško. Tehno utjecaji su očigledni i potpuno su dobrodošli, trenutak kada hi-hatovi počnu da se kotrljaju je trenutak koji vam daje osjećaj potpunog uronjenja u ovaj zabranjeni i toksični svijet kroz koji prolazimo u ovom izdanju. Ako to dozvolite, pružit će vam sjajno putovanje i uvesti vas u svijet Kronomovog EP-a.
‘Uguši se’ . Izvan istog grada, neki ljudi vjeruju da postoji mjesto čistoće i ruže sreće. Ali zar ne? Ova staza za mene predstavlja potragu i put do tog misterioznog mjesta. Mi smo na putovanju, svi putevi su zabranjeni, a prečice su zapravo duže i opasnije. Zaista smrtonosno, gde god da se okrenete, u uglu vas čeka opasnost. Vrlo tanka linija između izlaska živog i zaglavljivanja u ovom nerealnom svijetu s idejom nečega što uopće ne postoji. Da li je vredno toga? Ova numera počinje velikim masivnim dronom koji vam govori da još mnogo toga dolazi, ali to radi sa neobjašnjivom misterijom u skeletu zvuka. Ritam koji blista svojim “svjetlom” odmah nakon prvog kontakta s dronom je ovaj blago izobličeni i grubi ritm koji zvuči naprijed koji se jednostavno uklapa u cijelu sliku, vrlo jaka struktura i groove za pjesmu nosioca imena EP-a.
Uvod u ‘Smog Basin’ je jebeno lud. Vibra na početku me je malo podsjetila na The Bug-ov ‘ 24 Hour Surveillance ‘ iz ‘Tapping the Conversation’ sa svojim brutalnim hi-hatovima na početku, ali to je zapravo sve. Sama se razvija u čudovište u prvih deset sekundi i govori vam da će iza ove staze biti puno energije koju treba pratiti, na neki način vas upozorava prije nego što nastavite dalje. Kako numera napreduje, ona samo dobija sve veći zamah i kada bubnjevi krenu u punu igru, znajte da su sve stvari pokrenute. Ovo je bubanj i bas sutrašnjice. Ulazak u zamku je jednostavno genijalan, nakon njega, uz dodatak nekoliko slojevitijih hi-hatova, numera počinje da evoluira u ovaj plesni i gotovo plemenski obrt mračnog dubokog tehna i drum and basa. I dok sam došao do tačke da ovde pomenem drum and bass, reći ću da je uticaj dubokog tehna najbolja stvar koja se desila za ovaj žanr. Budućnost je inteligentna i duboka, a čini se da Kronom uspijeva spojiti ovo dvoje tako bez napora da izgleda kao kolač, kada svi znamo (ili bi trebali znati) da nije.
‘Magla’ na makedonskom jeziku znači magla . K pokazuje svoju briljantnost sa svojim strpljenjem na ovome, pokazuje nam ono što smo upravo slušali do sada iz veće perspektive. Ili ako to želite nazvati zatvaranjem ili epilogom ovog prekrasnog “filma”. Pucketanje na početku daju ovoj numeri osećaj prelepe nesavršenosti, ovaj zvučni bip signal nalik zimskom u pozadini samo doprinosi ovom sablasnom ambijentu, i iz nekog razloga za mene je to prepoznatljiv zvuk za ceo EP ovde. Strpljivo idući naprijed i lagano se prilagođavajući atmosferi, oko treće minute upoznajemo se sa ovim dubokim zvukom poput reesea od kojeg sam jednostavno zadrhtao kada sam ga prvi put čuo. Zvuči kao da vam cijeli grad ‘Brutalistan’ razgovara sa svim bolom i tugom sakupljenim u brutalističkom betonu, sada svi zaboravljeni i ostavljeni da samo umru kada dođe dan. Ova numera ide najdublje na EP-u, barem za mene.
Nakon ‘Magla’ postoje četiri remiksa svake pjesme koje slijede Rico Casazza, Rommek, T-Scale i Metalogue, stvarajući vlastite uvrnute verzije Kronomovog Brutalistana, čime ovaj EP traje skoro 50 minuta.
Očigledno je da nam je Kronom dao vizionarsko izdanje koje tek treba da eksplodira i podijeli svoje istinske moći.
